Prilikom kuhanja često se postavlja pitanje koliko hranjivih tvari ostaje u hrani nakon termičke obrade. Kuhanje na pari prepoznato je kao jedna od metoda koja najbolje očuva vitamine i minerale – osobito osjetljive poput vitamina C i folne kiseline, koje lako nestaju pri kuhanju u vodi.
Kod kuhanja u vodi, mnogi mikronutrijenti ispiru se u tekućinu, a potom se ta voda često baca. Kod kuhanja na pari, nema dodira s vodom, pa hranjive tvari ostaju u namirnici. To je osobito važno kod povrća poput brokule, špinata, cvjetače i mrkve.
Osim toga, kuhanje na pari ne zahtijeva dodavanje masti, što može pomoći u uravnoteženijem unosu kalorija, uz zadržavanje svih ključnih nutrijenata. Boja, tekstura i aroma ostaju postojani, što dodatno motivira na češće konzumiranje povrća.
Uključivanjem ove tehnike u svakodnevnu rutinu može se uživati u obrocima koji su istovremeno ukusni i nutritivno bogati – bez kompromisa.